petak, 13.11.2009.

Za mene ti si...

Za mene ti si jedini koji mi znači sve....
Od kako ploviš mi u krvi,
Svi što su nekada bili tu, ništa mi ne znače....
Dali griješim ili ne?
Nije važno, ne znam boljeg od tebe....
Ti si čudo prirode,htio to ili ne.....
ne vrijedi što gledam te više,
Tebe sam žedna za sebe i ne dam te drugima....
i moze pustinja bez kiše,
i druge bez tebe, al' ne mogu, ne mogu, ne mogu ja..

Pogrešne usne

Saznat ćeš jednom kad kasno bude,
kad te njene oči na tugu osude,
da ja sam te voljela bez predaha,
da za tebe sam disala do zadnjeg uzdaha...

Ne, ja ne želim da mi se vratiš
ni da mi ljubav sada nudiš.
Već jednom kad bit ljubavi shvatiš,
kad se iz tog ukletog sna probudiš,
da priznaš da si pogriješio,
što njenim usnama si se tješio...

Evo....

Evo za sami početak sam vam napisala jednu pjesmicu, a sada da vam se predstavim! Ja sam Barbara, jako volim pisati pjesme. Pišem opčenito o životu, ljudima... ma, o onome što mi se dogodi ili se drugima dogodi! Kada pišem osjećam se veselo, i to me ispunjava. Rađe pišem pjesme nego zadaće ! evo to je to....

Tražim tebe, a nema te

Lutam cijelim svijetom,
Lutam šumama, putevima
jednostavno tražim tebe,
a nema te!

Razmišljajući pobjegnem daleko od misli...
Čudno je to, ali ponovno te nema.
Zašto te nema, zašto bježiš od mene?
Želim samo tvoj dodir po mom tjelu.

Ajde, vrati se, čekam te i čekat ću te.
Znaš da te volim
I da tražim tebe, a nema te....